FATIMA JAMAKOVIC WRITES ABOUT SYRIA

Fatima Jamaković Čorambegić rođena je u Sarajevu , gdje je završila osnovnu i srednju školu te Pedagošku akademiju. Od rane mladosti pokazuje interes i ljubav prema
književnosti, a posebno prema poeziji. Do sada je objavila:
2013. godine zbirku poezije TEBE BIH DA SE SJEĆAM, samostalno izdanje, Sarajevo, BiH,
2015. godine zbirku poezije U ZVIJEZDE ZAGLEDANA, autorsko izdanje, Sarajevo, BiH.
2019.godine knjigu priča „I MAJKA JE VOLJELA LEPTIRE“ izdavač Panet PoezijaSarajevo
2022.godine knjiga poezije “CVIJET IZ KAMENA”autorsko izdanje, Sarajevo BIH
Preko pedeset pjesama uvršteno je u zajedničke zbirke i antologije kako u BIH i regionu, tako i šire. Šest pjesama u zbornicima poezije na engleskom jeziku .
Šest priča u zbornicima i antologijama, od kojih tri u zborniku Najljepše priče za djecu i omladinu u izdanju Planjax komerca.
Živi i radi u Sarajevu BIH


POEMS BY FATIMA JAMAKOVIC-CORAMBEGIC

SIRIJA

Tamo se smrt odavno uselila
u krilo majke gdje čedo spava
u kaplju vode što se topi
na usnama žednim
u zrno pijeska što prži stopala bosa.

Tamo se smrt udomaćila
uvukla se kroz trepavice u zjenice
što unezvijereno traže spas
poput davljenika koji gubi glas.

Tamo je smrt sjeme zakopala
oštre klice duboko zasadila
strahove poput gusjenica razmnožila.

Tamo se smrt u korov pretvorila
tek procvale cvjtove sasušila
nedozrelo klasje otrovom začinila
sve puteve slobode u pustinju pretvorila.

Tamo se smrt obistinila
u praznim pogledima bez cilja
zadnji tračak nade ognjem sagorila.

Tamo se smrt veliča znakom uginule ptice, masonskom moći sablasnog daha.

Tamo je smrt dobila oblik
obećane zemlje
što tračkom svjetla ponekad
dopre u obamrla tijela i usahle oči.

Tamo je smrt poprimila miris Zapada
dok gleda kako izdiše dan
u očima tužnim gdje umire prekinut san.

SYRIA

Death had moved in there a long time ago
in the mother's lap where the child sleeps
in a drop of water that melts
on thirsty lips
into a grain of sand that burns bare feet.

Death made a home there
it crept through the eyelashes into the pupils
that they desperately seek salvation
like a drowning man losing his voice.

There death buried the seed
sharp sprouts deeply planted
fears multiplied like caterpillars.

There, death turned into a weed
she dried the newly blooming flowers
unripe ears of spice poison
turned all the paths of freedom into a desert.

There, death came true
in empty, aimless gazes
the last glimmer of hope was burned by the fire.

There, death is glorified by the sign of the dead bird, the Masonic power of ghostly breath.

There death took shape
the promised land
what a glimmer of light sometimes
it reached into numb bodies and withered eyes.

There, death took on the scent of the West
as he watches the day exhale
in sad eyes where a broken sleep dies.