MORE POEMS FROM ENSAR BUKARIC.

 

Bukarić

Ensar Bukaric was born in Bugojno (1968). He lives and works in Gornji Vakuf - Uskoplje(Bosnia and Herzegovina). He is a graduate mechanical engineer. His works are published in   many magazines,represented in the collections and anthologies. His works have been published in Bosnia and Herzegovinia, Serbia, Croatia, Montenegro, North Macedonia,Russia, Uzbekistan, Albania, Kenia, Tajikistan and USA. "Poetizing the universe" is a collection of poetry that he published together withcolleagues Vernesa Manov and Nijaz Rujanac in October 2018. He published an independent collection of poetry for children "Svaštarnica" in 2020.A collection of poetry "My World" is being prepared. Most of all, he writes short stories and poems, and some of them have been rewarded. Especially he likes to write for children

POEMS BY ENSAR BUKARIC

Novo doba

Ne, to nisu pogrešne vijesti,
dezinformacije ili laži.
Skrivaju istinu od nas
duboko u šumama Amazona,
na izdvojenim pacifičkim ostrvima,
u podzemnim gradovima
postapokaliptične Amerike.

Vrijeme u kojem živimo
krojeno je za čovjeka,
a skrojeno neprimjetno
da zbuni i zavede.

Žele nam oteti Boga,
pocijepati porodice,
razderati naša osjetila,
ugraditi čipove.

Hoćemo li samo na starim slikama
prepoznavati obrise čovjeka?
Mi, kiborzi savremenog doba
još nismo ni svjesni
šta nas to čeka.

Pietra koja ležerno čita svoje dramatične stihove

Zamišljen nad tvojom poezijom
Pietra,
osjetim kako mrziš sav muški rod.
Ma, ne, ti si veliki humanista
Pietra,
to osjetim, vidim, poezija tvoja govori!
Ono prvi put kada sam slušao uživo kako ležerno čitaš svoje dramatične stihove
u muzeju koji jos nema svoju stalnu lokaciju,
u Ars Aeviju, u Sarajevu,
u nekakvim mladalačkim farmericama
što priliče tvome stasu
i bezobrazluci koje u stihovima spominješ nisu izgledali tako grubi,
niti napadni,
Upoznao sam te i jednostavno noć u zadimljenom kafiću punom poezije i dima
bila je više nego lijepa.
Govorili smo svoje stihove,
svi mi, iskusni i neiskusni stihotvorci,
razočarani ili očarani,
a ja sam dobio na poklon
Podravkinu kokošiju supu od Dine
koja mi je razbila tremu.

Dok su pjesnici pomalo mezili
i probali bosansku gostoljubivost,
nekakva domaća mačka se plazala oko nas
i sistematično i uporno mi kvarila neobično veče.

Pietra,
od tada čitam tvoje
ubojite i sadržajne pjesme.
Nekada mi se čini da ih je pisao
kakav vrhunski nemilosrdni strijelac,
a nekad kakva ranjena srna
kao da je prešla preko tvojih stihova i smekšala ih.

Za kraj, prava stvar,
moj sin, moja ljubav, moj svijet
uljepšava nakaradne pokušaje
jednog matorog starca
koji se ne smatra ni matorim ni starim,
a to jeste zasigurno.
The Show Must Go On i nenadoknadivi
Freddie
skončavaju i privode kraju ovo
naklapanje od pjesme.

Pietra,
ne znam ni kojim povodom
pišem,
ali hoću da znaš
da tvoji stihovi
nisu isti
kao stihovi naše braće i sestara
po peru.
Ti donosiš nešto što
ostavlja trag
i što tjera da se zapitam
da li sam zalutao
ili dolutao
u ove čarobne
poetske prostore
protkane ćilimom
vezenih stihova.

I na kraju,
vjerujem da će ti biti drago
što ovu pjesmu
koju posvećujem tebi
upravo pišem 13-og
u mjesecu,
jer ti si
osobena i prkosna
Pietra.

A trebalo je da ovu pjesmu
napišem za konkus,
ali davno je mašila 26 maksimalnih stihova.
Ako ništa,
uštediću barem 15 eura
kotizacije
koliko vrijede
naši stihovi.
Čudnovato,
baš kao što je čudnovata
i ova
nazovimo poezija
zalutala u tvoje ime
Pietra Fon Tillen.

(Pietri Fon Tillen)

Zar misliš da noćas zaludu osluškuješ mačke?

Zar misliš da noćas
zaludu osluškuješ mačke?
Noć u kojoj uši trpe
bubnjanje bolno.
Čuješ li ta stvorenja
zimu čekajući tvrdu
i zimu često surovu?
Dublje se uvlače
u kutke nam nevidljive,
mračne, nedokučive.
Zar ne čuješ drhtaje
sa mjesta skrovita?
Mačke ne predu samo,
one se i tresu,
one se plaše,
one se i gube,
griješe, slabe.
Ne spavam, ne propadam
kroz sanka trag.
Tumaram mislima
kroz obzorja vatrenih srastanja,
duboko u tmini svojih
posprdnih svakodnevlja