ANA PIRSLJIN, THE POETIC SOUL FROM ZAGREB
ANA PIRŠLJIN
Born 02. 04.1955. Economist
Member of the Culture of the New Represented with 45 international anthologies,
7 collections with 10 authors and 1 personal collection published by Kulture
sNova Zagreb. 16 songs set to music by Chansonnier Boris Petrov. I regularly
publish my poetry on social networks, socializing and presenting poetry in
Croatia and abroad.
PO Ž E L I
Noćas pusti mašti, nek nosi kroz snove
Na oblaku malom satkanom od sreće
Sanjao si neke, ali srest' ćeš nove
U sferama koje nitko doseć' neće.
Dok ti vjetar diže te čuperke duže
Povjetarac, koji u susret ti puše
Izbrisat će nježno sve tragove tuge
Ko nevješti grafit sa zidova duše.
Prepusti se dušo, spoznat ćeš na kraju
Da je ljubav ukras života i smrti
Da su njome dvorci, zidani u raju
I vrteška koja zaljubljene vrti.
Ništa u životu, ne može ko mašta
Da te digne, i da, pamet ti zanese
Poželi, vidjet ćeš, da je kadra svašta
I da te odvede, gdje god, bez adrese.
Navalit' će želje u beskrajnom nizu
Ko mladi vojnici, u svom prvom stroju
Poželiš li, bit ću sasvim blizu
Gledat će te oči, poželi im boju.
VOLJELA BI
Voljela bih svakom, podarit sunčani sjaj
Prosuti po njima boje šarene duge
Donesti dašak svjetlosti, biti najljepši
maj
Veseljem ugrijat srce, odagnati tuge.
Svak svoje snove živi , u njima sanja
Pa kad se izgube negdje i rasplinu visinom
Sve bih ja dala da mogu vratit ih nazad
Da s njima idu uvjek ovom zemaljskom dolnom
Voljela bi ih povest u cvijetna polja
mirisna
Među leptire šarene da ukrase svoje vlasi
U oko smjestiti iskru što uvjek čarobno
sija
Da ostane u njemu sjati, da nikad se ne
gasi.
Voljela bi pjesmu podarit svakom biću
I da ju pjeva putem, kuda ga život vodi
Da stope se s pojem visokih nebeskih ptica
Da pjesmom sreće život tad im se plodi.
Što-šta bih htjela darivat baš svakoj duši
Pa nek se sreća u njima ko sunce toplo širi
Neka im zloslutni vjetar ne rasprši tu
ljepotu
Samo lahorom toplim neka im katkad piri.
Prosula tad bi zrnca prašine zlatne
Na zemlju, da sjajem svako biće obdari
Jer jednom kada u vječnost bude mor'o
Da upamti život lijepi, da ničim to ne
kvari.
To samo je djelić što srce moje želi
U njemu ima još bezbroj želja skriti
Koje bi rado baš svakom htjela dati
I pregršt sreće u svaku dušu sliti.
.ZAMOTAJ ME U STIHOVE
Osmijehom, zamjeni suze
Radošću, zamijeni tugu
Mjesto tužnih, sretne muze
Mjesto kiše sjajnu dugu.
Podari mi evo danas
Da se duša srećom sladi
Jedan divan osmijeh za nas
Pa me njime iznenadi.
Dodirni mi dušu nježno
Lirikom me svojom grli
Neka bude neizbježno
U sustet mi njom pohrli.
Znaš da sreća meni nije
Baš ni jedna od te veća
Duboko se u njoj krije
Napisana za me sreća.
U njoj ja sam muza tvoja
Izvor riječi stiha skladna
Dobro znadeš da je moja
Tih stihova duša gladna.
Umotaj me tad u rime
I njima me pokri cijelu
Nikad neće više zime
Zaprkosit mome tijelu.
Bit ću skrita u dubine
Svih tih snova svoga srca
Nek te nikad baš ne mine
Jer zbog tog' mi srce kuca.
.
Comments
Post a Comment