ANA PIRSLJIN, THE POETIC SOUL FROM ZAGREB


 

ANA PIRŠLJIN

Born 02. 04.1955. Economist Member of the Culture of the New Represented with 45 international anthologies, 7 collections with 10 authors and 1 personal collection published by Kulture sNova Zagreb. 16 songs set to music by Chansonnier Boris Petrov. I regularly publish my poetry on social networks, socializing and presenting poetry in Croatia and abroad.


PO Ž E L I

 

Noćas pusti mašti, nek nosi kroz snove

Na oblaku malom satkanom od sreće

Sanjao si neke, ali srest' ćeš nove

U sferama koje nitko doseć' neće.

 

Dok ti vjetar diže te čuperke duže

Povjetarac, koji u susret ti puše

Izbrisat će nježno sve tragove tuge

Ko nevješti grafit sa zidova duše.

 

Prepusti se dušo, spoznat ćeš na kraju

Da je ljubav ukras života i smrti

Da su njome dvorci, zidani u raju

I vrteška koja zaljubljene vrti.

 

Ništa u životu, ne može ko mašta

Da te digne, i da, pamet ti zanese

Poželi, vidjet ćeš, da je kadra svašta

I da te odvede, gdje god, bez adrese.

 

Navalit' će želje u beskrajnom nizu

Ko mladi vojnici, u svom prvom stroju

Poželiš li, bit ću sasvim blizu

Gledat će te oči, poželi im boju.

 

VOLJELA BI

 

Voljela bih svakom, podarit sunčani sjaj

Prosuti po njima boje šarene duge

Donesti dašak svjetlosti, biti najljepši maj

Veseljem ugrijat srce, odagnati tuge.

 

Svak svoje snove živi , u njima sanja

Pa kad se izgube negdje i rasplinu visinom

Sve bih ja dala da mogu vratit ih nazad

Da s njima idu uvjek ovom zemaljskom dolnom

 

Voljela bi ih povest u cvijetna polja mirisna

Među leptire šarene da ukrase svoje vlasi

U oko smjestiti iskru što uvjek čarobno sija

Da ostane u njemu sjati, da nikad se ne gasi.

 

Voljela bi pjesmu podarit svakom biću

I da ju pjeva putem, kuda ga život vodi

Da stope se s pojem visokih nebeskih ptica

Da pjesmom sreće život tad im se plodi.

 

Što-šta bih htjela darivat baš svakoj duši

Pa nek se sreća u njima ko sunce toplo širi

Neka im zloslutni vjetar ne rasprši tu ljepotu

Samo lahorom toplim neka im katkad piri.

 

Prosula tad bi zrnca prašine zlatne

Na zemlju, da sjajem svako biće obdari

Jer jednom kada u vječnost bude mor'o

Da upamti život lijepi, da ničim to ne kvari.

 

To samo je djelić što srce moje želi

U njemu ima još bezbroj želja skriti

Koje bi rado baš svakom htjela dati

I pregršt sreće u svaku dušu sliti.

 

.ZAMOTAJ ME U STIHOVE

 

Osmijehom, zamjeni suze

Radošću, zamijeni tugu

Mjesto tužnih, sretne muze

Mjesto kiše sjajnu dugu.

 

Podari mi evo danas

Da se duša srećom sladi

Jedan divan osmijeh za nas

Pa me njime iznenadi.

 

Dodirni mi dušu nježno

Lirikom me svojom grli

Neka bude neizbježno

U sustet mi njom pohrli.

 

Znaš da sreća meni nije

Baš ni jedna od te veća

Duboko se u njoj krije

Napisana za me sreća.

 

U njoj ja sam muza tvoja

Izvor riječi stiha skladna

Dobro znadeš da je moja

Tih stihova duša gladna.

 

Umotaj me tad u rime

I njima me pokri cijelu

Nikad neće više zime

Zaprkosit mome tijelu.

 

Bit ću skrita u dubine

Svih tih snova svoga srca

Nek te nikad baš ne mine

Jer zbog tog' mi srce kuca.

 

.


 

Comments

Popular posts from this blog

REVIEW OF ABANDONED HOUSE BY THE SEA/RUMAH KOSONG DI TEPI LAUT BY ADZIAH AZIZ

NIHAD NIHO MESIC WITH POEMS IN BOSNIAN AND ENGLISH

IN BERLIN