JADRANKA JACKY TROGRLIC THE EVERGREEN GRANDMUM OF ZAGREB


 

Jadranka Trogrlić rođena je u Karlovcu 1956. godine gdje i danas živi. Majka je dvoje odrasle djece, kćeri i sina, također je baka jedne unučice.Ljubav prema pisanju otkriva još u klubu knjižničara osnovne škole. Pisanjem poezije počinje 1975. godine. Njene su pjesme uglavnom pisane kroz život, vezane za ljubav i bol... ato zna reći da je pjesma ogledalo njene duše. Pjesme su joj objavljivane u zajedničkoj zbirci deset autora "Stihovima sanjam" i mnogim zajedničkim međunarodnim zbornicima. U drugom mjesecu 2021.godine izdala je svoju prvu samostalnu zbirku pod nazivom "LJUBAV I BOL".

 

 ČUVAM TE


Tu si, u mom si srcu to znaš. 

Čuvam te kao kristalnu kuglu u 

koju sam skrila sve snove i nade... 

Čuvam sve uspomene na tebe, 

na nas, na našu ljubav. 

Čuvam tvoj lik, tvoj osmijeh koji 

me je doticao u dušu, 

znaš ono dok si me još onako snenu 

jutrom poljupcima budio i mazio. 

To se ne zaboravlja,

to sjećanje na tebe i tvoju ljubav

uvijek će živjet u meni. 

A i kako da te zaboravim kad si

svaku moju tugu otjerao,

svaku moju suzu nježno

rukom obrisao i na grudima 

tvojim zorom sam se budila. 

Da ti, samo ti si znao da me voliš, 

da prihvatiš sve moje vrline i mane a 

da se nisi nikad pokajao...

a to znači iskreno voljeti... 

Da, volio si me mnogo, a da nisi 

ništa tražio zauzvrat...

a nisi ni trebao da tražiš 

jer si znao da te ja bezuvjetno volim i 

nikad neću prestat da te volim.... 

i znaj dragi da ja nikad ne bi ništa mijenjala... 

Ja vjerujem u te silne osjećaje 

što se ljubav zove, i nemoj nikada 

da prestaneš da me voliš, 

jer voljeti znači živjeti.... 

A ja živim samo za tebe...i 

živjet ću dok slušam tvoj nježni glas, 

da... živjet ću samo dok god ima nas...

 

 VOLJELA BIH


Voljela bih da mogu 
da te volim na svoj način,
onako prirodno i blesavo.
Da te onako spontano u
naletu zagrlim i poljubim.
Da i ti mene zagrliš i da
ti kažem koliko te volim.
Da mi svojim osmijehom
dan pretvoriš u onaj najbolji,
da se osjećam sretnom pored tebe.
Srce ne zaboravlja, pa se često
sjetim i nasmiješim kad se
sjetim tebe, tvog mirisa, tvojih
očiju i tvog toplog osmijeha.
Nedostaje mi sve to,
ti mi nedostaješ... i 
često gledam u daljinu,
kao da očekujem tvoj dolazak.
Ne, meni ne treba netko
koga ću ja voljeti, jer tebe
više nikada neću imati.
Meni treba netko tko će me
voljeti onako kao što
sam ja voljela tebe.
Treba mi netko, 
netko tko će me natjerati
da ponovo zavolim.

 

 OTJERAJ TAMU


Kada potonem u tamu, 
podari mi samo jednu 
toplu riječ, otjeraj moju tugu 
da se ponovno nasmiješim.
Podari mi mrvu ljubavi 
jer mi treba kao cvijetu 
kap vode da se ponovo 
uspravim, da ponovo oživim.
Čuvaj me u kutku svog srca, 
i voli me tek toliko da znam 
da živim, da postojim!
Neka ti moja ljubav i 
moja tuga ne remete
ni jedan trenutak života.
Samo me voli, voli me 
pa makar i izdaleka, 
jer samo tako ću lakše
živjet u samoći, 
pomozi mi i od 
mene otjeraj tamu...

 

Comments

Popular posts from this blog

REVIEW OF ABANDONED HOUSE BY THE SEA/RUMAH KOSONG DI TEPI LAUT BY ADZIAH AZIZ

NIHAD NIHO MESIC WITH POEMS IN BOSNIAN AND ENGLISH

IN BERLIN