JADRANKA JACKY TROGRLIC THE EVERGREEN GRANDMUM OF ZAGREB
Jadranka Trogrlić rođena je u Karlovcu 1956. godine gdje i danas živi. Majka je dvoje odrasle djece, kćeri i sina, također je baka jedne unučice.Ljubav prema pisanju otkriva još u klubu knjižničara osnovne škole. Pisanjem poezije počinje 1975. godine. Njene su pjesme uglavnom pisane kroz život, vezane za ljubav i bol... ato zna reći da je pjesma ogledalo njene duše. Pjesme su joj objavljivane u zajedničkoj zbirci deset autora "Stihovima sanjam" i mnogim zajedničkim međunarodnim zbornicima. U drugom mjesecu 2021.godine izdala je svoju prvu samostalnu zbirku pod nazivom "LJUBAV I BOL".
Tu si, u mom si srcu to znaš. 
Čuvam te kao kristalnu
kuglu u 
koju sam skrila sve
snove i nade... 
Čuvam sve uspomene na
tebe, 
na nas, na našu
ljubav. 
Čuvam tvoj lik, tvoj
osmijeh koji 
me je doticao u
dušu, 
znaš ono dok si me još
onako snenu 
jutrom poljupcima
budio i mazio. 
To se ne zaboravlja, 
to sjećanje na tebe
i tvoju ljubav 
uvijek će živjet u
meni. 
A i kako da te
zaboravim kad si 
svaku moju tugu
otjerao, 
svaku moju
suzu nježno 
rukom obrisao i na
grudima 
tvojim zorom sam se
budila. 
Da ti, samo ti si znao
da me voliš, 
da prihvatiš sve moje
vrline i mane a 
da se nisi
nikad pokajao...
a to znači iskreno
voljeti... 
Da, volio si me
mnogo, a da nisi 
ništa tražio
zauzvrat...
a nisi ni trebao da
tražiš 
jer si znao da te
ja bezuvjetno volim i 
nikad neću prestat da
te volim.... 
i znaj dragi da ja
nikad ne bi ništa mijenjala... 
Ja vjerujem u te silne
osjećaje 
što se ljubav zove,
i nemoj nikada 
da prestaneš da me
voliš, 
jer voljeti znači
živjeti.... 
A ja živim samo za
tebe...i 
živjet ću dok slušam
tvoj nježni glas, 
da... živjet ću samo
dok god ima nas...
Voljela bih da mogu 
da te volim na svoj način,
onako prirodno i blesavo.
Da te onako spontano u
naletu zagrlim i poljubim.
Da i ti mene zagrliš i da
ti kažem koliko te volim.
Da mi svojim osmijehom
dan pretvoriš u onaj najbolji,
da se osjećam sretnom pored tebe.
Srce ne zaboravlja, pa se često
sjetim i nasmiješim kad se
sjetim tebe, tvog mirisa, tvojih
očiju i tvog toplog osmijeha.
Nedostaje mi sve to,
ti mi nedostaješ... i 
često gledam u daljinu,
kao da očekujem tvoj dolazak.
Ne, meni ne treba netko
koga ću ja voljeti, jer tebe
više nikada neću imati.
Meni treba netko tko će me
voljeti onako kao što
sam ja voljela tebe.
Treba mi netko, 
netko tko će me natjerati
da ponovo zavolim.
Kada potonem u tamu, 
podari mi samo jednu 
toplu riječ, otjeraj moju tugu 
da se ponovno nasmiješim.
Podari mi mrvu ljubavi 
jer mi treba kao cvijetu 
kap vode da se ponovo 
uspravim, da ponovo oživim.
Čuvaj me u kutku svog srca, 
i voli me tek toliko da znam 
da živim, da postojim!
Neka ti moja ljubav i 
moja tuga ne remete
ni jedan trenutak života.
Samo me voli, voli me 
pa makar i izdaleka, 
jer samo tako ću lakše
živjet u samoći, 
pomozi mi i od 
mene otjeraj tamu...

 
 
 
Comments
Post a Comment