FATIMA JAMAKOVIC- CORAMBEGIC THE PROLIFIC WRITER WHO PREVAILED FROM TRAGEDY OF WAR
Fatima Jamaković Čorambegić rođena je u Sarajevu , gdje je završila osnovnu i srednju školu te Pedagošku akademiju. Od rane mladosti pokazuje interes i ljubav prema
književnosti, a posebno prema poeziji. Do sada je objavila:
2013. godine zbirku poezije TEBE BIH DA SE SJEĆAM, samostalno izdanje, Sarajevo, BiH,
2015. godine zbirku poezije U ZVIJEZDE ZAGLEDANA, autorsko izdanje, Sarajevo, BiH.
2019.godine knjigu priča „I MAJKA JE VOLJELA LEPTIRE“ izdavač Panet PoezijaSarajevo
2022.godine knjiga poezije “CVIJET IZ KAMENA”autorsko izdanje, Sarajevo BIH
Preko pedeset pjesama uvršteno je u zajedničke zbirke i antologije kako u BIH i regionu, tako i šire. Šest pjesama u zbornicima poezije na engleskom jeziku .
Šest priča u zbornicima i antologijama, od kojih tri u zborniku Najljepše priče za djecu i omladinu u izdanju Planjax komerca.
Živi i radi u Sarajevu BIH
POEMS BY FATIMA JAMAKOVIC-CORAMBEGIC
SVJETLOST
Svjetlost od zvijezda sjajnija
obasjava put srcu mome
ispunjava zamrle praznine
ko sjajna mjesečina usnule doline
I kada sivi oblaci prekriju nebo
u njima vidim zlatne boje
što vode do svjetlosti ove
Kada sitni vodopadi ljetnog pljuska
zapleše niz ozareno lice
iz kapljice svake polete šarene ptice.
Kada snijeg prekrije brda i gradove
sve dobije oblike nove
i pahulje nježne klanjaju se
ljepoti svjetlosti ove.
SAN
Ustreptala ulazim u zelenu avliju
kao skrušeni vjernik na molitvu,
na postolju od rubina
sija zlatna vaga bejturanom ukrašena
Na dva tasa dvije ptice,
prizor na tren ostavlja bez daha –
perje im se u zelene tonove preliva
poput smragdnog jezera
u topla ljetna prevečerja
Jedna umilnim glasom zapjeva kao ševa
krilima lagano njiše u ritmu tanane strune
Druga ledenim i promuklim glasom
zastrašujućezvuke stvara
od kojih se ledi krv u venama
Prva se spusti na desno rame
i zapjeva o sjaju duše
Druga na lijevo
i poput krika ranjene zvijeri
tupim tonovima srce steže
Postolje vage čvrsto kao granit
tasove njiše, mjeri i piše
Od kljucanja na lijevom ramenu
neminovan pada i slutnja se nazire
ko probuđene rane u grijehu ogrizle
Milozvučni pjev s desnog ramena
dušu miluje, svjetlost zelenu
razlijeva u zlatno žute slapove
Najednom sve utihnu
samo se začu škripa zelenih vrata
avlija poprimi modrinu noći
Na krošnji jabuke ispod prozora
mjesec srebreni, između grana izviruje
Mjesečinom zapljunu začuđeno lice
rastjera tragove skorašnjeg sna
i skri se iza guste krošnje drveta.
Comments
Post a Comment