POEMS FROM IVAN GRAHOVEC

BIODATA IVAN GRAHOVEC

Rođen je 1946. U Mačkovcu, Čakovec, Hrvatska.Postolar zanimanjem, kojega je životni put nosio posvuda svijetom da bi na kraju otkrio sebe kao strastvenog pjesnika po evokaciji.Piše poeziju, haiku, satiru i aforizme.Do sada objavljeni radovi: 2018. MINOLI CAJTI na kajkavskom i standardu, 2018. ŽIVLJENJE TEČE na kajkavskom, 2019. MEĐIMURSKA REČ na kajkavskom, 2020. BISER SI MOJ na standardu, 2021. OTVORENA DUŠA na standardu, 2021. ŠARENI HAIKU na standardu i kajkavskom, 2022. SUTON na standardu. Uglazbljene su mu i TRI pjesme: MARICA, izvedena na festivalu MED MUROM I DRAVOM u Prelogu KLET i LJUBAV MED NAMI u Adamovcu na festivalu PO DRAGOME KRAJU. Uz bezbroj ZAHVALNICA dobio je i posebnu POHVALU za knjigu ŠARENI HAIKU.Aktivno sudjeluje na pjesničkim recitalima i promocijama.Pjesme su mu objavljene i u satiričkom
listu ,,PIKAČ,, iz Preloga, ZLATNA SMOLIGA iz Maloga Mihaljevca, časopisu KVAKA, KAMPUS 24/7 u News Networku i IWA BOGDANI, International Writers– IWA

BONACA

Na rubu noćnog neba
Sakupljao sam odsjaj
Dalekih zvijezda
Pospremao ga
U zrcalo mora
Prekrivao valovima
Koji su upijali njihov sjaj
Razbijajući tamu
Iznad morske površine
U umornoj tišini
Usnulog mora

BUĐENJE DANA

Na nebu trag
izgorjelog meteora
nestaje u daljini
ispod zvjezdanog neba.

Zavladala je tama,
samo zvijezde žmirkaju
u hladnoj dubini
nepreglednog svemira.

Dolje na zemlji,
mjesečeve mijene
svake noći
ostavljaju drugačiji trag.

Buđenje novog dana
zlatnim zrakama sunca,
osvjetljava obzor
iza kojega se pritajilo
zvjezdano nebo.

ČAROLIJA

Čarolija, spontane geste
Pod okriljem nježnosti
Poput buđenja
U dolasku sunčanog jutra

Muzika
Topli glasovi
Snovi
Čarobni pogled
Tvojih očiju
Osmjeh

Oslikane boje dana
Razigrane note
Ugodan glas
Milovanja

Vidim tvoj lik
Kao žene
Afrodite
Uskrsle u sivim
Stanicama mog uma

Izvadio sam osjećaje
Iz pepela
Uljepšao ih
Obznanio

Sve sjene sumnji
Racionalne misli
Izbrisao sam

Tvoje tiho
Uzbudljivo putovanje
Bliži se kraju
Nezasitnost tebe
Pripada meni
Pročitao sam tvoju dušu
Učinio je svojom
I sakrio je u duboki svemir
U crnu rupu iluzija

Ljubav
Sjajni biser
U školjci na dnu mora
U mojem srcu
To si ti

DOM

Gledam u zvjezdano nebo,
ruku ispruženih prema njemu.

Sjedim na klupi u mraku,
diveći se stvaranju,
s nepoznatim osjećajem u meni.

Nema ništa većeg od toga.

Nakon moje smrti,
zvijezde će biti moj vječni dom.